Trag u prošlosti
Sedam najvećih korupcionaških afera koje su potresle Kraljevinu Srbiju i Jugoslaviju!
AFERA S MUNICIJOM
- Od firme „Šnajder-Krezo“, poznate po davanju bonusa svakome kome je to bilopotrebno, Mihailo Rašić i Damjan Vlajić 1908. nabavili su škart topovske granateSrbija se na početku 20. veka spremala za ratove koji će uslediti deceniju kasnije.Određena su velika sredstva iz državnog zajma za nabavku oružja i municije kodfrancuskog „Šnajder-Krezoa“, korporacije u rangu „Krupa“, „Škode“ i „Vikersa“. Svi oni imali su razrađene mehanizme prodaje i davanja bonusa kome je bilo potrebno.
- Mnogo škarta
Godine 1908, pošto je posao utanačen, Srbija je u Francusku uputila vojnu komisiju da nadgleda isporuku municije i opreme.Njome je rukovodio pukovnik Mihailo Rašić, a za tehničku ispravnost robe bio je odgovoran njegov kolega po inu Damjan Vlajić, načelnik artiljerijskog odeljenja Ministarstva vojnog. Ubrzo su ostali „manje važni“ članovi komisije, primetili da je u topovskoj municiji mnogo škarta, što je imalo posebnu težinu s obzirom na činjenicu da su topovi „šnajder-
krezo“ 75 mm predstavljali glavno artiljerijsko oruđe naše vojske. O tome je s lica mesta obavešteno Ministarstvo vojno, ali ništa nije preduzimalo.
Verovatno bi tako i ostalo da se Srbija povodom austrougarske aneksije Bosne i Hercegovine nije opasno približila ratu. Na tajnoj sednici Skupštine jedan poslanik pokrenuo je ovo pitanje, a ministar Stepa Stepanović tri dana kasnije podneo je ostavku. Njegov naslednik odmah je smenio pukovnike Rašića i Vlajića, a skupštinska komisija utvrdila je da je više od polovine čitave porudžbine šrapnela primljeno „protivno tehničkim pogodbama i na sumnjiv način“. Osim toga, Rašić je pristao da nam Francuzi isporuče municiju slabije ubojne moći, što je imalo direktnu posledicu po borbenu gotovost naše artiljerije.
Bez dokaza
Nije bilo konkretnih dokaza da je primio mito, ali drugog objašnjenja za ovo nije bilo…
Videti više:Trag u prolosti A mi se pitamo sta se to nama desava, pa nista novo, samo se istorija ponavlja…
Хеј, па тек сад закључујем да смо ми дефинитивно народ са грешком / у генима/. Нема нам спаса осим ако нам се сам Бог не смилује и остави нас тек толико – за пелцер. Брука!